beats by dre cheap

Can't trach this iliti blaaago šovinistički post

Najstabilnije prijateljstvo je prijateljstvo s muškarcem. Krenimo od djetinjstva: Moja najbolja drugarica prije rata zvala se Elmir. Zvali smo ga Eme. Eme je imao duge trepavice, lijepo lice i jeo je pijesak. Istina, nije bio cicija, pa bi me svaki put ponudio, no ja bih vazda bila zauzeta pravljenjem kolača od blata, tako da bi mi pijesak bio samo jedan od sastojaka. EmeTa i mene su u ulici zezali da smo momak i djevojka, no mi baš to i nismo tako doživljavali. Uživali smo u vremenu koje smo provodili zajedno, a koje je znalo uključivati igranje automobilima, igranje 'kuhinje'  - pravljenje ručka, kolača i inog, sve od prirodnih sastojaka (čitaj: zemlje, blata, lišća, pijeska), te igranje na garažama s kojih je jednom Eme 'istuširao' naše starije sestre dok su bile ispod njih. I dalje mi smiješan dijalog dvije desetogodišnjakinje tipa : "Šta je ovo... kiša ?" dok nisu pogledale gore i vidjele dvije dječje figure. Jednu sa spuštenim gaćicama, doduše.

Za vrijeme rata, a u drugoj državi, već je bilo druženja s curama. Družile smo se nas četiri i to prilično fino. Istina, ja sam bila neki.. kohezioni faktor čevtorke, pošto se ove dvije baš i ne mogoše s ovom jednom, no tolerisaše jedne druge radi mira u našoj maloj četveročlanoj zajednici. I to je bilo okej druženje.. do prvih ozbiljnijih simpatija i dešavanja. Elem, prijateljstvo bi prekinuto prije nego što je imalo priliku da bude upropašteno. Ja sam se nakon 5 godina odsustva iz mile mi otadžbine, vratila u krvlju natopljenu zemlju. Ostavila sam iza sebe tri uplakane prijateljice i iskreno, jedan, iako traumama ispunjen, ipak fin dio djetinjstva. Upravo radi njih tri...  Ostale su mi u finom sjećanju. No, s druge strane. Nismo ni bile dovoljno 'stare' da bismo imale međusobno veće nesuglasice. Sve je to bilo dječje, therefore - srcu slatko i drago još uvijek.

Povratak u BiH, novu staru sredinu, donio je i nove stare prijatelje. Nađoh se u mješovitom društvu. Istina, činiše ga dobri ljudi, no nešto je jednostavno falilo (ili je možda prosto bilo vrijeme za moju adolescentsku krizu), pa nekako, nakon određenog vremena, završih u maničnoj depresiji zbog neuklapanja, alijenacije i drugijeh izgovora za feeling down and melancholic. No, već tu.. u srednjoj, počinje definisanje djevojčica u ženke i dječaka u mužjake. Dok su dječaci gledali samo vanjštinu i obim tvojih grudi, a ne veličinu i bistrinu očiju, djevojčice su kupile poene omaložavajući i degradirajući druge djevojčice. I tu sam zapravo, osjetila ultimativnu pakost ženskog roda. Od tračeva do mnogo opasnijih stvari, poput kreiranja lažnih priča i situacija, što je neminovno vodilo samo ka većoj i većoj depresiji, te potpunoj izolaciji od "svega lažnog" (čitaj: ljudi). Elem, tu se nanovo vraćamo muškom rodu. Kao jedinim iskrenim prijateljima, koji će ti odmah reći šta nije u redu i šta ima se ne sviđa, a ne to čuvati za šire mase kad budu držali svoje unaprijed spremljenje i po ko zna koji put, održane govore.

Moje prijateljstvo isključivo s drugarima (i đahkad kojom djevojkom) trajalo je sve do kraja faksa i prvih mjeseci mog zaposlenja. Drugari su zakon. Drugari ti namah kažu šta si, gdje si i s njima vazda znaš onda brate, i na čemu si. Jeste da bi oni radije bili nešto više, no na kraju krajeva, u muško-ženskom prijateljstvu, djevojka je ta koja određuje granice, a muškarac - prijatelj je onaj koji ih poštuje. Helem, da skratim hvalu muškog roda kao prijatelja, počeh ja skoro da se nanovo družim s curama. Ima nekih već evo, 6-8 mjeseci. Mislim sad intenzivno. Ne na 2-3 izlaska jednom u mjesec ili dva. I bijah ja pravo oduševljena, tipa "Evo napokon smo sve sazrile, pa ima manje tračeva, manje pričanja iza leđa, više iskrene komunikacije i s tim u vezi, iskrenog prijateljstva. Napokon smo jedna drugoj potpora, 'mjesto kučka!". AL' ne lezi vraže. Bi to samo još jedno od mojih idealističko-sanjarskih zamišljanja. Nedavno me nekoliko događaja podsjetiše zašto sam se prestala družiti sa djevojkama. I na zlatna tri ženska simptoma, tipa:

1) Ako se u sobi nalaze 3 prijateljice i 1 od njih ode, ostale 2 će je ogovarati.

2) Ako se kojim slučajem ova prva vrati u društvo, a sad treća ode. Ostale 2 će je ogovarati.

3) Ako u sobi imaju 3 prijateljice i 1 priča priču, 2 će je saslušati ili neće ni odreagovati. No, kada ta jedna ode, tek onda će ove 2 reagovati i komentarisati prvu.

Zapravo, ja nikad nisam shvatala tu žensku potrebu da se priča iza leđa. I ne padam na tu priču, kako smo mi, kao ženski rod, osjetljivije, pa bismo na dosta kritika pogrešno reagovale. Hajde, pusti mene da ja odlučim kako ću odreagovati, a ti mi slobodno daj tvoj iskreni stav i mišljenje o onome što si vidjela / čula. I ako išta mrzim to je to žensko snebivanje da nekog direktno povrijede svojim mišljenjem, ali tako silničko i relaksaciono ponašanje i komentarisanje onda kada te osobe koju nismo htjele da povrijedimo - nema. Zapravo, ženski problem je što živi pod pritiskom okoline da uvijek moraju biti fine i nevine as in, naivne. Pa svo svoje zlo kriju iza šaputanja i škrgutanja.

Muškarci to barem rade muški. Sirovo. Tu nema puno zavrzlama. Nema puno nagađanja, neistine, laži i prisilne ljubaznosti. Nema zauzimanja strana i tračanja treće osobe kako bi se ugodilo prijatelju. Nema podilaženja. Samo direktan i jasan stav, Pa se ti puši. A ako si dovoljno zrela, samosvjesna i pametna... prihvati kritiku kao konstruktivnu. Ili ako se baš i ne slažeš, kao nebulozu i nastavi sa životom. Bez mnogo pakosnih komentarisanja i cikličnih vraćanja. A pakost je sigurno u većoj prisutnosti kod žensko-ženskih prijateljstava, nego kod muško-ženskih.

Dok većini žena komentar vezan za određeni događaj ili osobu dođe kao slatko uz kafu, većina muškaraca daje svoje komentare direktno, otvoreno i  na licu mjesta. Kažu ti odmah šta misle, bez mnogo uvijanja oko toga kako ćeš ti to podnijeti. Na kraju krajeva, tvoja reakcija je tvoj problem, a njihovo je da ti kažu. Ključna riječ: ti. Ne njemu, ne njima, ne svima. Tebi.

Ženke moraju još evolvirati da bi dosegle taj nivo iskrenosti.

Tako je vriŠĆala Banshee
http://benshi.blogger.ba
14/10/2007 01:26