Tako je vriŠĆala Banshee

Blog revoltirane sanjarke

13.03.2005.

Šablon - Ubica Individualnosti

Čini mi se da o čemu god razmišljala, o čemu god pisala, uvijek se vraćam na istu stvar - šablon.

Svako od nas je bio, odnosno jeste žrtva šablona. Ta sva indoktrinacija počinje sa procesom socijalizacije, znači još od malih nogu. Uče nas da se djevojčice igraju s lutkama (što će se kasnije odraziti na čitav njihov život koji će biti zasnovan na dotjerivanju i površnosti), a dječaci s autićima (gdje se javlja odmah logičko razmišljanje, uzrok-posljedica, te interes za praktične stvari).

Tako slušam mog trogodišnjeg rođaka koji već zna da treba usporiti u krivini, ubaciti u prvu kad se tek polazi, prestići s lijeve strane, da ukoliko udari drugog "čiku", mora platiti kaznu policajcu itd. Znači, već dijete sa tri godine vidi koliko-toliko uzročno-posljedične odnose u saobraćaju, vidi moguću opasnost (da život nije ružičast), te preuzimanje odgovornosti ukoliko dođe do nezgode. Sve to će mu kasnije pomoći i u analizi društva i okoline, jer je učen da logički razmišlja, u premisama i zaključcima. Šta se dešava s djevojčicama ?

Djevojčice se više usmjeravaju ka sentimentu - Barbika i Ken trebaju da izgledaju lijepo, da se iskreno vole, spavaju u velikoj ružičastoj kućici i jašu bijele ponije. Kako dječaci trebaju spoznati svijet oko sebe i njegovu komplikovanost i kompleksnost, djevojčice trebaju spoznati svijet u sebi i njegovu komplikovanost i kompleksnost (štouveliko to i demonstriraju hihi ). Prve dolaze u kontakt sa svojim osjećanjima, jer njih se ne uči da je sramota plakati, niti ih se ne uči da ne treba pokazivati emocije tako ekscesivno. Njima je dozvoljeno upoznati se s osjećanjem, a dječacima s tijelom.

Tu se nalazi početak paklenog kruga. Početak dugogodišnjeg, kod nekoga čitavo-životnog nametanja i prihvatanja pojma 'normalnost', 'prirodnost' i 'moral'. Tu se nalazi i odgovor zašto ja poštujem manjine, ali zašto sam i pristalica tog kolektivističko-autoritarnog šablona.

Prvo - jer te manjine nisu podložne (genetički ili mentalno) skupu nametnutih pravila, a drugo - jer su nam ta pravila nužno potrebna. Ipak nisu svi sposobni razmišljati svojom glavom i potrebni su im putokazi; a i da svi razmišljamo svojom glavom, imali bismo "koliko ljudi, toliko ćudi", u prevodu - totalni haos, a to je poslijednja stvar koju jedna država treba.

Neke države zato uvode liberalno-individualističke režime, koji opet imaju svoju nuspojavu, a to je: nedovoljna zainteresovanost i briga za dobrobit drugog. Da se ne bi pogrešno shvatilo, mislim tim na razmišljanja tipa: "Nek' svako radi šta hoće, to nije moja stvar", što se nužno tokom vremena pretvara u totalnu nezainteresovanost i nebrigu.

Rekla sam već da ne volim ekstreme. Ne bojim se "denenormalizacije" određenih stvari (šta više, podržavam je - moja kćerka će recimo takođe znati oko kompjutera i automobila), ali se bojim njihove divinizacije. Zato glasam za taj šablon, za ta pravila, smjernice, ali i za prihvatanje odstupanja. I ovo moje "opšte" mišljenje primjenjujem na sve pojedinačne pojave u društvu. Ipak, i u najbogatijim društvima imamo problem siromaštva. Znači, idealan model postoji, ali idealno društvo ne. Ono što je uvijek prisutno je negacija afirmisanog što ne znači da je nužno i zlo.

Tako da mi taj šablon i osuđene (ab)normalnosti šablona, ne dozvoljavaju da izgradim mišljenje i odlučim koje je manje zlo - dominacija manjine ili tiranija većine. Ko zna, možda mi odgovor pristigne uskoro, a možda nikad. Najbolje je izmisliti kolektivistički-autoritarni sistem sa liberalno-individualističkim aneksima. Mada sam sigurna da bismo čak i onda imali sukobe, netrpeljivosti i nasilje.

Pitam se da li je šablon ubica individualnosti ili kohezioni faktor društva... Možda malkice od oboje. Ako je to odgovor, onda - tim bolje po društvo, a gore po invididuu. I na kraju, postavljam pitanje - ko nam je preči ? Trebali bismo reći individua, jer skup individua čine društvo, ali... Ma nije to toliko ni komplikovano, koliko je neizvodljivo. Idealno društvo ne postoji i uvijek imamo paćeničku i slavljeničku stranu. Šablon je ipak potreban. Šablon je... nužno zlo ?

Tako je vriŠĆala Banshee