Tako je vriŠĆala Banshee

Blog revoltirane sanjarke

11.03.2005.

J-J-Jack

Imam prijateljicu koja je oličenje humaniste. Angažirana je u gotovo svakoj organizaciji koja se bori za prava manjina u društvu, od mentalno ometenih u razvoju do volontera koji traže gdje stažirati. Sutra ima neki sastanak sa gay mladićima koji će pričati o diskriminaciji gay ljudi u društvu. Uvijek kada mi spomene neki svoj 'poduhvat' pita me: "A šta ti misliš?"

Iskreno da kažem, dugo nisam imala formirano mišljenje o homoseksualcima. Uvijek sam bila indiferentna, išla logikom: "Ne diraj me, ne diram te". Mislim, ako se neko dvoje tamo u svojoj sobi igraju raznih seksualnih igrica, šta je to moja stvar ? Dokle god se to dešava između njih dvoje (ili više) i ta četiri zida (i dokle god ne dođe do ubistva je l'). Mislim, i sadističko-mazohističke igre nisu zakonom zabranjene, ukoliko ne dođe do ugrožavanja života jednog od partnera. Prema tome, to je nečija privatnost, nečija seksualna orijentacija, nečiji stil života i tu se ne mješam.

Gdje se mješam. U poslijednje vrijeme mediji kako bi privukli pažnju i broj gledatelja/slušatelja sve više normalizuju taj queer trend. Znači, ustanovili smo da ja nemam ništa protiv tih ljudi i da sam protiv svakog oblika diskriminacije (bilo koga) na osnovu njegovog pola, seksualne orijentacije, boje kože, nacionalnosti itd. Diskriminacije smatram opravdane samo ukoliko se radi o selekciji na osnovu znanja i sposobnosti. Ostale su mi sve apsurdne, seksističke, rasističke, nacionalističke i šta sve ne.

Naime, ono što me jako zabrinjava je taj medijski prikaz gay populacije. Sve više imamo serija gdje je biti gay ustvari biti cool. Kod i samih gay ljudi koji su mentalno jako zdrave ličnosti, javio se takođe taj revolt od dugovjekovnog potiskivanja većine, pa se i oni nešto uzjogunili. Traže gay parade, špartaju ulicama s ponosom i slično. Lično ne volim ponos baziran na bilo kojoj ljudskoj kvaliteti (a kamoli mani), iako smo mu svi podložni, zato i jesam protiv tog slogana "Proud to be gay" i jesam protiv masovnog marširanja ulicama grada gdje na ogromnim parolama piše javno tvoja privatna stvar (da si gay).

Znači, smatram da kad je priroda već neke ljude 'podarila' različitom kombinacijom gena od uobičajene, različitom mentalnom konstrukcijom od uobičajene, ne vidim razloga zašto bismo ih mi diskriminirali. Ljudi su kao i mi, od Boga kao i mi, samo različiti. Međutim, ako mediji i revoltirani gay ljudi pokušaju slučajno da normaliziraju homoseksualizam, onda ću da se umješam. Ne smatram da je homoseksualizam normalan, ali ga ne smatram ni nenormalnim. Smatram ga neuobičajenim. Ne nakaradnim, ne bolesnim, samo neuobičajenim. I ta riječ želim da se koristi u medijima kada se govori o homoseksualizmu. Znači normalno je da se suprotni polovi privlače, ali je moguće da dođe i do privlačenja dva ista pola - jako rijetko, ali se dešava. To nije nikakva psiho-patološka pojava, nego varijacija prirode, "seksualnost drugog reda", kako to psiholozi kažu.

Normalno nek' ostane ono što je biološki (re)produktivno. Neoubičajeno nek' bude sve ostalo i nek' se poštuje isto kao i dominantna norma. Tako da sam ja jedna jako čudna biljčica. Nisam za diskriminaciju gay ljudi, ali nisam ni za njihovu 'normalizaciju'. Jednostavno ih posmatrajmo kao prisutnu manjinu u društvu (ne marginiliziranu !) i živimo svoj život učeći djecu da muški polni organ i ženski polni organ prilikom stupanja u seksualni odnos daju - život. Nikakvi surogati, epruvete i ostale postmodernitičke razmaženosti. To sve nek' ostane u okvirima u kojima je i bilo, manjinskim.

Tako je vriŠĆala Banshee